Pismo od Ibro od USA
Dragi naši,
Ne možemo još da konfirmujemo naš dolazak ovog ljeta, ali kako sada
stvari stoje, izgleda da ćemo morati kanselovati tikete koje smo
bukirali, jer nas ubi morgidž za taun haus što smo kupili. Doduše, za
tikete imamo, ali ne možemo skupiti za prezente svima vama, dajdži i
ostaloj familiji.
A, jebi ga, bez toga ne ide da dolazimo, jer nećemo da nas smatraju za
nekakve pankove, kao što su pričali za Seju i njegove kad su svojima
donijeli po 100 dolara, kako su fukara i kako ništa nisu uradili u
Kanadi. Mi tako nećemo. Jal' dolazimo kô hadžije jal' nikako. Zato smo
se i dogovorili da sejvujemo što možemo više i da sve odložimo za
sljedeći vekejšn.
Inače, mi živimo dosta dobro. Ja radim ful tajm i još dva part tajma,
a Razija je našla i treći part tajm preko vikenda, ali smo dobro
uskladili šihte pa možemo da se viđamo svakog drugog vika. Možda je to
malo nezgodno za Džesiku, ali njoj plaćamo dej ker poslije škole, a
odatle je uzima bejbisiterka i dovodi kući na spavanje. Ona, iako je
mala, konta da mi ovoliko radimo za njeno dobro i da ovako mora sve
dok ne otplatimo morgidž.
Svaki fri tajm koristimo da budemo sa njom, pa smo je tako last samer
(ili to bješe pretprošlog?) vodili cijeli dan na Grejt Lejks. Kupili
smo joj i hot-dog i ajskrim i od tada stalno svima priča kako joj je
bilo bjutiful.
Ja imam dosta posla oko taun hausa - katujem travu, čistim atik i
nekako ugrabim par sati dnevno da sređujem bejsment jer hoćemo da ga
rentamo i tako povećamo inkam.
Kao što vidite, da je lako - nije, ali kad je čovjek hard vorker i kad
dobro isplanira skedžual, može na sve stići.
Ja sam lijepo dotjerao liniju na 130 paunda, pa se neki naši kokuzi
odavde šegače da sam se osušio zato što puno radim i spavam samo
četir' sata, ali to je samo zato što su oni dželos na mene, a i ne
znaju da ja uvijek ugrabim bar 45 minuta slipa u sabveju. Čovjeku više
i ne treba, a i to je samo prvih 25-30 godina, dok ne otplatimo
morgidž, a poslije ćemo da uživamo. Sve je lako kad imaš svoj target.
Čuo sam da Sejo i ove godine ide za Bosnu. Jebi ga, može mu se kad već
deset godina čuči na velferu i još razvozi picu za keš, a žena mu
otvorila bjuti salon u stanu pa ove naše guske navalile kô nezdrave na
her kat u nje.
Ali, šta im vrijedi kad ne znaju da investuju nego sve spiskaju na
putovanja i neke druge stjupid šeme. Zato će sav život biti fukara
koja rentuje svoj apartment, a mi imamo properti i sejving akaunt u
banci. On stalno mejk fan od mene i priča okolo kako sam ful i ne znam
da živim. Ali polako, doće maca na vratanca i njegovog apartmenta! Ja
sam već obavijestio Revenju Kanada o njegovim biznisima, pa ću ga
pitati kako se živi kad bude počeo plaćati taksu za sve ove godine. A
to što on misli kako mi ne znamo da živimo, malo se zajebô!
Skoro svaki satrdej uveče ja i moja Raza popijemo kejs piva - onaj
mali od siks. Doduše, ona popije samo jedno zato što mora na najt šift
od devet, ali se zato ja rileks i smažem sve ostalo jer u sandej radim
tek od osam ujutru.
Zato, kad ga vidite, nemojte vjerovati šta priča jer on nije čovjek za
rispekt. To je rizon što vam nisam poslao dolare po njemu, jer znam da
će reći da sam goljo i da grabim samo za sebe.
Vi znate da to nije zbog toga, nego zato što sam temporari šort, ali I
to je samo dok ne otplatimo morgidž, prvih 25-30 godina. Poslije ćemo
svi da uživamo.
Pozdravlja vas sve vaš brat Ibro iz USA .