Tule pa je zelo zelo lep intervju z Vesno Petruševsko, ki je napravila z njim zadnji intervju, pa tud zasebno sta bla ful frenda ( drugačna kategorija kot Ceca

):
NA ZADNJEM INTERVJUU TOŠE JE BIO UMORAN I MIRAN
Najdraži moj, htjela bih da je sve ovo iluzija, beskrajna igra bez granica. Da mi božanstvena vila dođe i šapne kako je sve ovo loš, loš san. Jedno veče lijep i sretan, a ujutro mrak i puf ... sve je pepeo.
Nadu kao da mi je neko mačem sasjekao, sve sam zaboravila. Bila sam sebična u boli, a toliko sam željela podijaliti tugu i suzu. Neću ni da se podsjećam na trivijalnosti i gluposti, sve je tako blijedo, nezasluženo, nevažno.Čujem tvoj glas i ne mogu prestati misliti na jedno vrijeme, na tvoju ikonu, bol, vanserijsku dražesnost, ljutnju i iskrenost u isto vrijeme, na prokletstvo koje nosimo u sebi da je sve tako važno, ali poslije života. Kakva budalaština! Uhvatim sebe kako tražim poruku u tvojim pjesmama koje si ostavio kao amanet. Uhvatim sebe da razmišljam kako ti je bilo važno da si voljen, poštovan. Svi smo zaboravili da imaš samo 26 godina.
Nedostaješ mi ..... Tvoja Bejbi.
Ove riječi Vesna Petruševska, makedonska voditeljica i glumica izgovorila je u najgledanijem talk showu "Vrteleška" u znak sjećanja na velikog prijatelja Tošu Proeskog.
Upravo njoj je u spomenutoj emisiji 15. oktobra prošle godine, dao svoj zadnji intervju. Izašao je iz studija, krenuo na put u Hrvatsku i više se nije vratio. Njegov mladi život se ugasio. Ostala je velika tuga i bol, ali i jedno lijepo iskreno prijateljstvo koje će Vesna zauvijek nositi u srcu.
Dvadesetpetog januara trebao je proslaviti svoj 27 rođendan. Taj dan Makedonci su obilježili na veoma emotivan način.
- Pokazali smo da nam je bio veoma važan i drag. Nema čovjeka u Makedoniji koji ne tuguje za njim. To je idolopoklonstvo, emotivno iskustvo i veliko iskušenje za nas. Zaista ga mnogo volimo. Otišao je dio nas. Kao da postoji vrijeme prije Toše i vrijeme poslije Toše. Neki ljudi doživljavaju ga kao znak, drugi kao karmu, treći kao gubitak najdražeg.
ŠIROKI OSMJEH
Sjećate li se nekoga momenta prije ili poslije vašeg zadnjeg intervjua koji vam se zauvijek urezao u pamćenje?
- Bio je veoma umoran i miran. Zračio je zrelošću i znao je šta hoće. Rekla sam mu na koja pitanja treba poentirati i bio je tako hrabar i dostojanstven u odgovorima. Imao je poruku. Jednog trenutka u samom intevjuu je rekao da mu je dosta svega, da kad bi mogao da se teleportira bio bi najsretniji na svijetu. Istakao je da je konačno našao svoj svijet sa drugovima iz Kruševa i da ga to čini tako sretnim. To što ima vremena za sve ostale stvari u životu.
Kako ste se upoznali?
- Upoznala sam ga prije 10 godina kada je dobio tada najprestižniju nagradu "Večer" za pjevača i lice godine. Tu noć sam vodila manifestaciju, a on je pobijedio, u to vrijeme, velike makedonske zvijezde. Tada sam ga prvi put najavila kao bajaderu i taj naziv mu je ostao do kraja, svi su počeli da ga tako zovu, jer to je bila asocijacija na mladog i zgodnog dečka. Došao je s ocem Nikolom. Bili su tako skromni i fini, a takvi su i ostali. Tada sam prvi put čula masovnu histeriju u Univerzalnoj Sali, te je bila jedna reminiscencija "Beatlesa", bilo je čudesno. Odjednom vidiš hiljadu djevojčica kako plaču, pjevaju, grle ga, ljube, svi žele da ga dotaknu.
U sjećanjima mnogih on je bio i ostat će velika balkanska muzička zvijezda i momak koji je na neki način bio sinonim pomirenja na našim prostorima. Kakvog ga vi pamtite?
- Pamtim ga kao nasmijanog i dragog čovjeka. Možda zvuči trivijalno, ali on je bio oduvijek čovjek - mlad, radostan, uvijek spreman pomoći, veliki profesionalac, osobina koja se rijetko sreće u ovim jeftinim vremenima. Nedostaje mi ono njegovo: "Majke kaj si?", nedostaje mi njegova posvećenost pred koncerte, nedostaje mi ono što bi trebao raditi sljedeće, nedostaje mi da ga vidim na raznim televizijama sa širokim osmjehom i slatkim akcentom. Nema dana da ne pomislim na njega, na te okice koje su imale cijeli svijet u sebi. Ja imam cijeli život ispred sebe da ga pamtim.
Neposredno nakon njegove smrti ste izjavili da ste stekli dojam da je bio emotivno prazan?
Pa uz toliko napornog rada ko ne bi bio emotivno prazan? Kad ste tolika zvijezda i imate koncert pred 25 ooo ljudi, cijelu energiju trošite na vašu publiku i to bezrezervno. On je imao svoju misiju, živio je za svoju publiku i muziku. On nije pjevao jedino kad je spavao. I kako da ne bude emotivno prazan? On je regenerirao i Kruševo i zato mu je sve što je radio bilo značajno. Toliko toga je postigao i pri tome nije se drogirao, nije pio, hodao je čvrsto po zemlji, nos nikada nije digao. Kad sve to prođete, treba vam velika količina emocija i normalno je da sam ga tako doživjela.
Kakva su bila njegova životna promišljanja. Da li je imao mnogo prijatelja kojima je mogao istinski vjerovati?
- Kada se bavite ovim poslom, tada imate strogu percepciju ljudi. Svi žele nešto od vas. Toše je u tom kontekstu bio veoma širok i vjerovao je ljudima. Kada bi ga neko iznevjerio uvijek bi rekao: "Pusti ih, nek im bude oprošteno, veliki je Bog."
I sama sam proživjela takva iskustva i učila sam od njega. I dan-danas kada me neko uvrijedi ili pak pokuša sjetim se njega i kažem sebi :" Nek im bude oprošteno." To mi pomaže.
Možete onda zamisliti kakav je Toše bio dečko. Pa, on se pitao zašto su cure s njim, da li zbog toga što je Toše ili zato što je stvarno dobar dečko. Stalno smo pričali o tome i u zadnjem intervjuu je to istakao. Bio je tako čista duša.
U posljednje vrijeme, a čini se nepotrebno, mnogo se piše o njegovim ljubavnim vezama. Andrijana Budimir i Blagica Mičova tvrde da su bile njegove velike ljubavi. Šta je prava istina?
On je volio žene, a i one su njega voljele.Zapravo, Tošu su svi voljeli i bio je drag prema svima. Sve te priče kome su sada bitne? One su u ovom trenutku potpuno nebitne nebitne i besmislene. Onoga trenutka kada počnete svoju intimu dijeliti s milionima, to više nije intima, već priča za plebsa. Pa on je želio samo biti voljen i znam da nije nikada htio javno govoriti o svojim djevojkama.
Osim o djevojkama, mnogo se polemiše i o njegovoj menadžerici Ljiljani Petrović. Česti su napisi o njenim navodnim neregularnim poslovnim potezima?
Mogu govoriti iz vlastitog iskustva jer smo poslovno sarađivale. Nemam, ama baš nikakve zamjerke u vezi Ljiljinog posla. Znači, sve što sam se dogovorila s njom, bilo je korektno i ispoštovano.
I dan-danas ja sam u odličnim odnosima s njom. Što se tiče medijskih napisa o njoj, postoje i pravne institucije, ali hartija trpi sve, zar ne?
Čujete li se s Tošinim roditeljima?
Čujem se sa njegovim zetom Slavenom , sestrom Dori, njegovim drugovima iz Kruševa koji su zlatni momci. To je jedna velika tuga, tu nema priče, ima boli i suza.
Kakav je stav makedonske javnosti i pravoslavne crkve da se Toše proglasi svecem?
Pristrasna sam u kontekstu svega što je u vezi s Tošom. On je za mene svetac, a da li će ga kanonizirati, to je dugotrajan proces. Važno je da je bio human, da je pomagao ljudima i da je drugima pokazao da i oni mogu biti takvi. To je najbitnije.
Mislite li da li se, i na koji način, komercijalizira Tošin rad, privatni život?
I ovo što sad radimo je komercijalno, vi od mene tražite intervju, vi želite tiraž i publiku. Sve što je u vezi s Tošom je komercijalno i afirmativno, ali znam da svi mi imamo jednu ideju, a to je da zaštitimo i produžimo njegov rad - njegovu muziku, to je moj zavjet njemu, vjerujem i vaš.